U današnje vrijeme prava je rijetkost da se mladi ljudi odlu?e zarediti i staviti svoj �ivot na slu�bu Bogu i ljudima. Nedavno sve?eni?ko re?enje don Marina Lu?i?a i proslava njegove Mlade mise koja je u �upi uprili?ena nakon mnogo godina bilo je i više nego dovoljno da nas potakne na razgovor s Marinom kojega smo zamolili da s nama podijeli svoje iskustvo i razmišljanje.

Don Marine, iako vjerujemo da ste poznati ve?ini stanovnika �upe, zamolila bih Vas da se još jednom predstavite posjetiteljima našeg portala.

- Ja sam Marin Lu?i? iz �upe Mandaljena.  Ro?en sam 1984.g. Završio sam studij teologije u Splitu i zare?en sam za sve?enika 29.lipnja. Mladu misu slu�io sam 12. srpnja. ove godine. Evo to je nekako ukratko o meni.

Kada ste po?eli razmišljati o sve?eni?kom pozivu i kako ste došli do kona?ne odluke da se zaredite?

- Odluku  sam donio  prije sedam godina, 2002. godine.  Razgovarao sam s prijateljem o �ivotu i op?enito na?inu �ivota današnjih ljudi.  Kako sam se bavio tehnikom i to me stvarno zanimalo,  Hrvoje Katuši?  i ja smo pri?ali o tehnici i nekako smo došli na pitanje smisla �ivota.  Kad ?ovjek  do?e na to pitanje i pitanje Boga i Crkve,  što ta Crkva meni mo�e danas pru�iti, što taj Bog u mom �ivotu zna?i, na neki na?in  po?inje otvarati taj široki obzor smisla �ivota i postavlja sebi pitanje kako ja mogu svoj �ivot osmisliti i što zna?i Bog u mom �ivotu.  Tako je to  bilo prije sedam godina kada sam donio odluku. Hrvoje je pošao u  sjemenište, a ja sam završio svoju pomorsku  školu u Dubrovniku i nakon nje 2003.g. upisao  Teologiju u Splitu.

Kakve su bile reakcije Vaših prijatelja i obitelji na Vaš izbor,  te reakcija Vašeg �upnika kad ste mu priop?ili svoju odluku?

- Prijatelji su se malo za?udili jer mi nismo previše o tome razgovarali. Bili smo ministranti, a mislim da je ta moja ekipa s kojom sam ministrirao saznala me?u prvima. Budu?i sam �ivio samo s majkom, sestra mi se ve? bila udala, majka je ostala  sama doma tako da je njoj  ispo?etka bilo malo ?udno što se to sa mnom dogodilo. Ipak,  u ovih šest godina ona je pro�ivjela taj moj izbor i kroz moj poziv i iskustvo Boga  susrela se sa Gospodinom i to prihvatila. Sad je zaista sretna što sam odabrao taj poziv. Ali eto, u po?etku je bilo malo teško to sve prihvatiti no ?ovjek se nekako s tim suo?i. Ona je prepoznala da je to moja �elja i  moj izbor te da sam stvarno sretan tim izborom.
A �upnik je tako?er ostao malo zate?en jer smo Hrvoje i ja došli k njemu, na Veliki Petak re?i mu svoju odluku,  što je baš spomenuo neki dan na Mladoj misi.

Je li on ostao zate?en ili se mo�da ?ak i nadao da bi netko od ministranata mogao donijeti odluku da se zaredi?

- Dobro, on se uvijek zafrkavao, dok smo se dru�ili s njim da ?e  odvesti u Svetu zemlju onoga koji ?e biti sve?enik. To je naravno uvijek bila zafrkancija. I onda kad smo Hrvoje i ja zajedno došli kod njega i rekli mu da imamo jedan problem i da ne znamo kako ?e on to riješiti, da mora organizirati dva putovanja ostao  je za?u?en  o ?emu mi to govorimo. A onda kad smo mu rekli da �elimo biti sve?enici, bio je oduševljen. Naravno, ostalo je bila šala. I mi smo se bojali nekako to re?i, nismo znali kako ?e on reagirati, ho?e li to ozbiljno shvatiti,  jer smo se u tome još tra�ili i nismo imali nekakvu kona?nu odluku pa nam je bilo lakše  pristupiti mu kroz šalu.  Od tada nas je pratio i bio uz nas sve ove godine.

Jeste li kad tijekom studija dvoumili oko svoje odluke i pomišljali na to da odustanete?

- Jesam, bilo je kriza. Naravno, sve su to velike �ivotne odluke, kad se ?ovjek  treba nekoga ili ne?ega odre?i. To su velike krize kada stvarno ?ovjek sebe pita mogu li ja to, ho?u li mo?i �ivjeti na takav na?in, bez obitelji, bez �ene. ?ovjek se uvijek ispituje i tra�i. Pogotovo kad se vratite,  doma preko ljeta na 2-3 mjeseca pa se malo opustite, iza?e se iz tog nekog stila �ivota, nekad se bilo zaista teško vratiti nakon ljeta u Split i nastaviti studij. Jedan put mi je baš  bila velika kriza, prije 3-4 godine kad sam se uistinu preispitao .  Onda ?ovjek stane i poslo�i opet sve stvari u �ivotu  i opet mu Bog da snagu i tad sam definitivno odlu?io. 

Kao što ste ve? spomenuli na blagdan Sv. Petra i Pavla bilo je Vaše sve?eni?ko re?enje, a nedavno ste proslavili i Mladu Misu. Kako ste osobno do�ivjeli Vaše sve?eni?ko re?enje i proslavu prve Vaše Svete Mise?

- Re?enje je ono što ?ekaš, pet-šest godina i ideš prema tome. �eliš
da to pro?e sa nekim velikim emocijama, da to sna�no do�iviš. O?ekuješ da se nešto promijeni u tom trenutku kad budeš zare?en, kad biskup pru�i ruke nad tebe, kad le�iš ispred oltara, a u stvari u onom trenutku se ništa nije promijenilo niti se što spektakularno dogodilo. Jednostavno kad ?ovjek po?ne slaviti misu nakon samog ?ina re?enja, kad sam se obukao u ono ruho i kad sam na oltaru po?eo izgovarati rije?i - Uzmite i jedite, ovo je moje tijelo -  onda ?ovjek shvati što je on to postao. Nije se ništa previše promijenilo, ali opet, dok slavim otajstva i susre?em se sa ljudima vidim da se nešto dogodilo, da je ipak nastala nekakva promjena i evo kad sam po?eo ispovijedati  i slavit Svetu misu onda vidim da je Bog jako prisutan u mom �ivotu i da preko mene susre?e druge ljude te je na takav na?in �iv u mom �ivotu i u �ivotima ljudi koje ja susre?em.  To je predivno iskustvo.

Mo�ete li nam ukratko objasniti što sve sve?enik prolazi u svom obrazovanju od sjemeništa do Mlade mise?

- Nakon srednje škole sjemeništa, sami studij traje pet godina. Ja nisam bio u sjemeništu. Završio sam Pomorsku školu i upisao fakultet teologije. �ivi se sa ljudima koji tako?er �ele biti sve?enici.  U toj zajednici se zajedno izgra?uje. Zadnje tri godine sam bio u jednoj �upi, preko vikenda. Dr�ao sam vjeronauk i dru�io se s mladima i to mi je jedno predivno iskustvo odnosno i jedna vrsta prakse. Nakon toga ide ?akonsko re?enje, evo moje je bilo sad ve? prije osam mjeseci 23.11.2008. To je prvi stupanj svetog reda, prvi skalin kojim se obe?aje Bogu da mu se zaista �eli prepustiti, prvi trenutak koji sam sna�no do�ivio, mo�da više nego drugi stupanj svetog reda, jer je to bilo prvo iskustvo re?enja.

Znate li gdje ?ete sad zapo?eti svoj sve?eni?ki rad?

- Još ne znam to?no na kojem ?u podru?ju biti, to odre?uje biskup. Bit ?u slobodan do 15.08., zna?i doma, a do tada bi biskup trebao odrediti �upu u koju ?u i?i i time bih dobio svoje zadu�enje.

Kao svoje mladomisni?ko geslo izabrali ste „Što imam, a da nisam primio“, usp. Kor 4,7 Mo�ete li nam malo pojasniti zašto baš to?

- U ovih pet-šest godina ?ovjek nekako tra�i neki moto, �ivotni moto koji ?e ga voditi. Zadnjih godinu dana mi je stvarno to geslo bilo tako sna�no. Kad Sv. Pavao ka�e Korin?anima : “Ma šta se hvastate kao da niste primili, što to imaš a da nisi primio“, �eli re?i da je sve Bo�ji dar i da sve što imamo u �ivotu je dar Bo�je ruke. I moj �ivot i sve što jesam. To je njegov dar meni i On me time poziva na �ivot, da iskoristim taj njegov dar, taj njegov poziv i eto svojim �ivotom �elim svjedo?iti tu Bo�ju ljubav. On mi dariva �ivot, a taj �ivot ja opet �elim dati ljudima koje ?u susretati da i oni postanu svjesni da je zaista Bog prisutan i �iv u našim �ivotima, kri�em je pokazao da se dariva nama ljudima. Svojim �ivotom �elim svjedo?iti taj moto „Što imam, a da nisam primio!“, sve je Njegov dar.

S obzirom da je u posljednje vrijeme u dubrova?koj biskupiji rijetkost da se neki mladi? odlu?i zarediti, kako komentirate ?injenicu da uz Vas iz �upe Mandaljena o?ekujemo još dva budu?a sve?enika?

- Da, dva. Hrvoje je ve? na pragu. Ovu godinu bi trebao biti zare?en za ?akona. Tu je i sjemeništarac Mateo. Mislim da je potrebno raditi sa mladima. Naš �upnik je tu zaista bio anga�iran oko nas mladih, uvijek smo negdje s njim išli. Va�no je to okupljanje mladih. Na takav na?in nas je privukao i pribli�io Crkvi. Mislim da je to na neki na?in bio poticaj da ?ovjek vidi što to zna?i biti sve?enik, da sve?enik nije neki ?ovjek sa strane ve? ?ovjek koji se dru�i s ljudima. Va�an je taj susret sa sve?enikom, koji je nama bio blizak. To je bio jedan po?etak . ?ovjek se na po?etku zanese tim da ?e sve biti idealno, ali onda ipak vidi da treba dosta toga pro?i i pro�ivjeti, sebe preispitati, na svoj na?in do�ivjeti Boga.

Poznato mi je da ste aktivni i na internetu, društvenim mre�ama poput Facebooka. Kakvo je Vaše mišljenje o takvim društvenim mre�ama i smatrate li da Vam takve i sli?ne nove tehnologije mogu pomo?i u budu?em duhovnom radu?

- To je istina. Evo, ve? sam nekih godinu dana na fejsu. Razmišljao sam, ho?u – ne?u jer to nekad oduzme vremena, ali mladi su tu dosta aktivni i prisutni. Mislim da je dobro da jedan sve?enik bude prisutan me?u njima, da ipak vidi što ti mladi ljudi rade, ?ime se bave i kako razmišljaju. Facebook je nekada dobar na?in komunikacije s tim da mo�e biti problemati?an ako ljudi tako tra�e neke ljude za prijatelje koji nisu prije bili s njima u kontaktu te na takav na?in organiziraju svoj �ivot samo preko interneta.  Ja za prijatelje imam ljude koje poznajem, to koristim kao jedan na?in komunikacije s mladima. Facebook mo�e biti i zamka, kao i svi mediji.  Mogu biti jako loši, ali se mogu iskoristiti i na pravilan na?in.

Marine, zahvaljujem Vam na ovom razgovoru te Vam �elim puno sre?e i uspjeha u vašem daljnjem �ivotu i radu. Imate li mo�da na kraju neku poruku za mlade u �upi?

- Hvala Vama što ste me pozvali. Mislim da Crkva mo�e dosta toga ponuditi mladima i da mladi zaista tra�e Boga te da �ele biti bliski Crkvi i Bogu. Bez Boga se ne mo�e i?i naprijed, bez smisla �ivota, a smisao �ivota mo�e dati samo Bog koji u mom �ivotu ?ini velika djela. �elim svim mladima poru?iti da se okrenu Bogu i molitvi.

 Razgovarala: Marija Duper