Prof. dr. sc. don Ton?i Matuli? jedan je od najistaknutijih hrvatskih teologa, koji je na poziv �upnika Don Roberta ?ibari?a predvodio sve?anu Sv. Misu povodom proslave Blagdana Velike Gospe u Martinovi?ima. Tu prigodu smo iskoristili za razgovor s njim.

Kako sam primjetila ve? ste drugi put s nama u pola godine a i ina?e Vas ?esto mo�emo vidjeti u Dubrovniku. Odakle ta ljubav prema našem gradu?

- Ne mo�e hrvatska Atena, hrvatski biser u kulturnom, povijesnom i tradicijskom smislu najljepšega što ima naš narod pro?i neopa�eno. U Dubrovnik do?i zna?i do?i u nebrojene uspomene,  to je jedan jednostavno lijep osje?aj. To je, nazovimo to tako,  vidljivi aspekt. Tom vidljivom aspektu bih dodao svoje prijatelje; fra  Ivu Plenkovi?a, fra Piu Peji?a , don Roberta ?ibari?a.  Mogao bih još koga nabrojiti ali ovu trojicu isti?em na poseban na?in. Potom je tu i onaj nevidljivi razlog a to je duhovno prijateljstvo. Uvijek postoji neki razlog bilo to neko Crkveno slavlje, društveno i kulturno doga?anje i sl. Lista razloga je duga i svi su plemeniti tako da ?ovjek jednostavno ostane pogo?en time.

Upravo je izašla vaša nova knjiga. Mo�emo li i njezinu promociju uskoro o?ekivati u Dubrovniku?

- To je u nadle�nosti  mojih dubrova?kih prijatelja, što se ti?e organizacije,  odnosno na lokalnoj razini da to netko inicira. Izdava?ka ku?a i Glas Koncila kao i njegov direktor Nedjeljko Pintari? ,a potom i ja , spremni smo kad uskladimo termine  i mogu?nosti rado se odazvati takvome pozivu.

„Tu�aljke kamenja hrvatske pustinje“, zašto baš ovakav naslov?

- Tu�aljke su jedna od biblijskih knji�evnih vrsta. Tu�aljka , sama rije? ka�e dolazi od tuge, to je jedna elegijska pjesma, elegijski �anr mogli bismo re?i,  koja opisuje turobnu stvarnost, ali opisuju?i tu stvarnost onakvom kakva jest ona budi nadu,  poma�e ?ovjeku da usprkos svoj turobnosti situacije i vremena ipak ne gubi nadu nego vedro gleda budu?nost.  Kamen je opet u Sv. Pismu toliko nabijen simbolikom. Jasno nam je ono što je Petar  rekao u Uskrsnoj propovijedi �idovima : “Kamen koji odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni“- tako kamen simbolizira Krista i to onoga koji nosi arhitekturu  cijele zgrade. Kad je Isus silazio u Jeruzalem �idovi su mu govorili: „Ušutkaj ove tvoje u?enike!“  A on je rekao: „Ako njih ušutkate, kamenje ?e vikati.“  Crkva je sastavljena od �ivih ljudi, mi smo �ivo kamenje ugra?eno u nerukotvoreni hram.
   Dakle „Tu�aljke kamenja hrvatske pustinje“, turobno stanje našeg hrvatskog društva, naše hrvatske zbilje, ali s druge strane otvara i  budi nadu. Ušutkali smo ?esto puta Boga, ali mi �ivo kamenje koje smo ugra?eni na taj nerukotvoreni hram odnosno Crkvu, vi?emo. Mo�emo govoriti istinu, ljubav, nadu i vjeru. Poput kamena, i  pustinja je nabijena simbolikom u Sv. Pismu. Poznato nam je da je �idovski narod izašavši  iz 4oo-godišnjeg egipatskog su�anjstva prolazio 40 godina kroz pustinju. Isus je na po?etku javnog djelovanja potaknut Duhom Bo�jim otišao i proboravio 40 dana u pustinji.  Pustinja je i vrijeme i prostor, ili samo prostor ,samo vrijeme ali ono što je nesumnjivo,  pustinja je mjesto ?iš?enja.  Smisao knjige poru?uje da je naša pustinja  Isus Krist jer se u pustinji Isusa Krista i njegove osobe ?istimo i  obnavljamo. Kad ka�emo  „Tu�aljke kamenja hrvatske pustinje“, kao da ka�emo ; situacija u Hrvatskoj je turobna, do�ivjeli smo moralni slom i duboku duhovnu krizu, puno je la�nih obe?anja i obmana. No, ne smijemo gubiti nadu jer mi koji vjerujemo u Krista, našu pustinju i naš zaglavni kamen, vi?emo ljubav, nadu, poštenje i  pravednost.

Motiv za nastanak knjige je stanje duha i svijesti hrvatskog društva. U posljednje vrijeme ?esto ?ujemo rije? kriza...financijska, gospodarska...spominju se i brojne mjere izlaska iz krize. Koje bismo po Vama mjere trebali poduzeti da iza?emo iz ove puno dublje krize, duhovne krize hrvatskog ?ovjeka?

- „Raspaliti“ vjeru, nadu i ljubav tj. zaviriti u dušu hrvatskog ?ovjeka, koju je tradicijski, kulturološki  i duhovno oblikovala Crkva, a ona je ono najbolje što hrvatska duša ima u sebi . Kad gledate kulturu, tradiciju i  povijest vidite da su nezamislivi  i nepojmljivi bez djelovanja te Crkve odnosno bez katoli?kog i krš?anskog.

Spominje se fenomen tre?eg hrvatskog Predsjednika. U ve?inski krš?anskoj i katoli?koj zemlji Predsjednik je agnostik. Nije li to paradoksalno?

- Paradoksalno je. Kao i njegova tvrdnja nakon izborne pobjede: „ I katolici su glasovali za mene“. Ne, katolici su ga izabrali. Promatraju?i sad  na razini fenomena sljede?e:  87,8 % deklariranih katolika, kojima pribrojimo  krš?ane, protestante, pravoslavce, muslimane, do?i ?emo sigurno do 95% deklariranih vjernika.  Zna?i, predsjednik po svojem izjašnjavanju dolazi iz onih 5%. Ne mo�e re?i da su ga birali i vjernici, oni su ga izabrali. Ne ulaze?i  u to, koliko smo mi kao katolici, krš?ani  i sveukupno  kao vjernici, koji ispovijedamo vjeru u transcedentnoga i jednoga Boga sada duboki, dosljedni i vjerodostojni.  Ne �elim  isprovocirati njega kao osobu,  �elim da on �ivi dugo i zdravo, bude sretan i u kona?nici da  nam bude dobar predsjednik.  Imamo jednu Republiku i  trebamo ga poštivati kao instituciiju Predsjednika Republike. No,  �elim da on malo promisli koji je to paradoks.  Nije se moglo dogoditi da u Jugoslaviji , u zemlji deklariranog ateizma i bezboštva izi?e jedan katolik koji bi bio deklarirani katolik,  to je nemogu?e. �elim da  predsjednik  promisli kako mu se dogodilo u �ivotu da  ne baštini ono najbolje što ima hrvatska katoli?ka duša. Ne tvrdim da su vjernici koji su ga izabrali  sveci  jer stanje duha i svijesti u suvremenom hrvatskom društvu pokazuje druga?ije. Ali su ipak vjernici, primili su krsnu milost, ope?a?eni su darom Duha Svetoga, hrane se ovdje i ondje Rije?ju Bo�jom i Tijelom Kristovim. �elim da  promisli o najboljem u duši hrvatskoj, katoli?koj, krš?anskoj, da mo�da i on to  malo osjeti.

Što u stvari zna?i biti agnostik? Je li to dvosmisleno i ne bi li se osoba koja se izjašnjava kao agnostik ipak trebala opredijeliti u kona?nici?

- U odgovoru na to vaše pitanje odnosno konstataciju re?i ?u vam da je agnostik pojam skovan u drugoj polovici 19.st., kada je kulturna elita, na krilima i prosvjetiteljstva, ali osobito na krilima moderne znanosti za sebe rekla da  znanstvenom metodom ne mo�e dokazati ni da Bog jest ali ni da Bog nije. Odnosno, ako ja to znanstveno ne mogu dokazati, ni da Bog jest ni da Bog nije onda se mene to pitanje ne ti?e.  Kako ?eš ostati tako bljutav, indiferentan prema temeljnim pitanjima ljudske egzistencije; smrt, �ivot, zlo, patnja, smisao �ivota, neprolazne vrednote u �ivotu. U ?ovjeku postoji nešto više, on je sam trenscedencija što zna?i da sebe nadilazi, da je sav ograni?en, ali da mišlju i osje?ajima mo�e nadilaziti  sve ograni?eno te da  mo�e misliti neograni?eno i tako do�ivljavati  ljepotu, istinu i dobrotu. O tome se radi. Dakle, što ho?e agnostik i agnosticizam? Ho?e biti moderan, ja sam agnostik i mene se to ne ti?e. Ne, to je njegova osobna stvar. Ne privatna, nego osobna. Ateistu  ?u poštivat i jako sam zadivljen ateisti?kim stavom. Ja ga se bojim, ali sam zadivljen osobom koja ka�e: „Ja ne vjerujem u Boga i s tobom ?u se parni?iti da taj Bog ne postoji.“

Ateist tvrdi da ne vjeruje u Boga.  Nije li onda na odre?eni na?in tom tvrdnjom i on vjernik?

- Tako je. On vjeruje u nevjeru, a ja vjerujem u vjeru. Odnosno, on vjeruje da Boga nema, a ja vjerujem da Bog jest što zna?i da je on vjernik kao i ja, koji zavrje?uje moje poštovanje dok si kao agnostik  mlak, ni vru? ni hladan i kako ka�e Sv. Pismo : „Ispljunut ?u te iz svojih usta“. 

U Metamorfozama kulture razmatrate utjecaj znanosti i tehnike na moral i duhovnost. Koliko nam je to pomoglo odnosno koliko nas je unaprijedilo i obogatilo a koliko otu?ilo i osiromašilo?

- Obrnuto proporcionalno. Onoliko koliko nas je unaprijedilo, toliko nas je i unazadilo. Vidite blagostanje koje imamo, imamo sve na raspolaganju.  �ivimo kvalitetnije, imamo zdravstveni sustav, odgojni sustav, transport, turizam i zabavu, sve . S druge strane, gdje nam je duša i duh?  Jesmo li mi toliko koliko smo išli naprijed znanstveno i tehni?ki, gospodarski i ekonomski, isto toliko išli i duhovno, moralno. Tu su na�alost u metamorfozama kulture, pokazatelji  da bi se moglo govoriti o na?elu obrnute proporcionalnosti. Što god smo materijalno grandiozniji, veli?anstveniji i bogatiji,  ?ini se da smo duhovno i moralno siromašniji. A te bi dvije strane trebalo izravnati, jer je ?ovjek jedinstvo duše i tijela. Onoliko koliko dajemo tijelu trebali bi i duši, tako da budemo uravnote�eni, ovako smo ostali malo sakati i hromi.

Mogu li mala mjesta kao što su Postranje i Brgat koja još uvijek ve?inom �ive u skladu s tradicionalnim krš?anskim vrijednostima,  u današnje vrijeme o?uvati svoj na?in �ivota?

- Mogu, ako postanu svjesni. Vaša pitanja  govore da ste upu?eni. Otkrivaju da ste svjesni problema. Ako postanemo svjesni toga, ve? smo napravili pola puta i rješenja. Samo postati svjestan toga, tih prijetnji i opasnosti. Ali ukoliko nismo svjesni, ako mislimo da je najva�nije imati dobre ku?e, automobile, puno novca i sl. i tek tako  tradicionalno i?i nedjeljom na misu i proslaviti �upne feste,  onda smo ve? postali �rtve, zapravo ?e nas progutati taj napredak.

 Razgovarala: Marija Duper, Martinovi?i, 15.08.2010.g.