 Danas, 28. svibnja, na dan kada je 1991. godine odrana sve?ana smotra Zbora narodne garde na stadionu NK Zagreb u Kranj?evi?evoj ulici, i kada su hrvatskoj javnosti predstavljene prve brigade ZNG-a proslavljamo Dan oruanih snaga RH i 20. obljetnicu osnutka Hrvatske vojske. bor narodne garde (ZNG) bio je naziv za profesionalnu, uniformiranu, oruanu formaciju, vojnog ustroja za obavljanje obrambeno-redarstvenih dunosti u Republici Hrvatskoj, prete?u Hrvatske vojske. Zbor narodne garde se ustrojio kao odgovor na razoruavanje Teritorijalne obrane u Hrvatskoj kao i zbog nemogu?nosti nove hrvatske drave da osigura teritorijalni integritet i funkcioniranje pravne drave na svom cjelokupnom dravnom podru?ju.
Jedinicama Zbora narodne garde zapovijedalo je Ministarstvo obrane, a formalno su bile ustrojene u Ministarstvu unutarnjih poslova. Prema prvim planovima ZNG je trebao imati Zapovjedništvo, ?etiri djelatne brigade, 16 pri?uvnih brigada i devet pri?uvnih samostalnih bataljuna ZNG. Krajem srpnja 1991. godine formirano je Zapovjedništvo ZNG-a, a zatim su osnovana zapovjedništva za isto?nu Slavoniju, za banijsko-kordunsko podru?je, za li?ko podru?je, za srednju i sjevernu Dalmaciju i za junu Dalmaciju. U kolovozu je osnovano i Zapovjedništvo Zagreba?kog korpusa ZNG. Do 12. kolovoza su ustrojene ?etiri brigade, a tim predstavljanjem ZNG-a zaokrueno je ustrojstvo obrambenog sustava Republike Hrvatske. Hrvatske oruane snage su tada imale oko 60 000 pripadnika, od toga 30 000 pripadnika u sastavu MUP-a.
Temeljem Zakona o obrani donesenog u rujnu 1991., oruane snage organiziraju se u jedinstvenu Hrvatsku vojsku (HV), a 21. rujna 1991. godine uspostavlja Glavni stoer (GSHV), s na?elnikom generalom Antonom Tusom. U HV-u je kao poseban dio zadran Zbor narodne garde kao profesionalan sastav. Posljednji dio oruanih snaga bilo je Domobranstvo. Pri?uvni sastav ZNG i Teritorijalne obrane preveden je u pri?uvni sastav u HV-u. Dana 3. studenog 1991. jedinice ZNG-a su formalno preimenovane u Hrvatsku vojsku.
Hrvatska vojska u tom vremenu vodila je teške borbe s neprijateljskim snagama. Trajala je tih dana obrana Vukovara i Isto?ne Slavonije. Zamalo da u tim danima nije bilo ni jednog dijela Republike Hrvatske na kojem hrvatski vojnici nisu branili svoju domovinu. Gotovo istodobno zapo?eo je i proces ustrojavanja novih postrojbi, ali i proces školovanja i obuke, koji ?e se svoje rezultate dati ve? u prvim oslobodila?kim akcijama Hrvatske vojske tijekom 1992. godine, kada su oslobo?ena podru?ja u Zapadnoj Slavoniji i dubrova?ko zale?e. Bilo je jasno kako se vojska branitelja pretvara u vojsku osloboditelja. Uslijedila je nova faza rata. Spomenimo samo 1993. godinu i osloba?anje zadarskog zale?a. Stvaraju se preduvjeti za kona?no oslobo?enje svih privremeno zauzetih hrvatskih podru?ja. Bliila se 1995. godina, bliio se Bljesak i Oluja, povijesni dani koji su donijeli slobodu. U godinama nakon Domovinskog rata Oruane snage RH zapo?ele su procese transformacije. Cilj je bio stvoriti malu, u?inkovitu, mobilnu i modernu oruanu silu koja ?e mo?i odgovoriti svim zada?ama koje se pred nju postave. U tim naporima dragocjena pomo? bila su iskustva iz Domovinskog rata. OS RH prihva?ala je visoke standarde usmjerivši svoje napore prema ostvarivanju kompatibilnosti i interoperabilnosti sa oruanim snagama Sjevernoatlantskog saveza. Stalnom i sustavnom obukom i školovanjem dostignute su zahtjevne sposobnosti. Ti napori Oruanih snaga Republike Hrvatske zna?ajno su pridonijeli punopravnom ?lanstvu naše zemlje u NATO-u.
Profesionalnost i obu?enost hrvatskih vojnika danas je prepoznata u svijetu, gdje hrvatski vojnik doprinose?i svjetskom miru i stabilnosti aktivno sudjeluje u brojnim me?unarodnim mirovnim misijama. Gledaju?i kroz povijest i iskustva iz Domovinskog rata, s ponosom moemo re?i kako je Republika Hrvatska od primateljice me?unarodne pomo?i postala zemlja izvoznik svjetske sigurnosti, ?vrst i pouzdan saveznik. Pripadnici Oruanih snaga danas sudjeluju u 7 mirovnih misija UN-a u, dvije NATO mirovne operacije – ISAF u Afganistanu i KFOR na Kosovu, te u jednoj misiji EU-a – Atalanta (Somalija, Adenski zaljev). ?lanstvo u NATO savezu svakako predstavlja ostvarenje jednog od najvanijih vanjskopoliti?kih ciljeva Republike Hrvatske, ali i potvrdu da su Oruane snage RH, u 20 godina od svog ustrojavanja, dostigle sve potrebne razine kompatibilnosti i interoperabilnosti sa oruanim snagama NATO saveza.
Obiljeavamo Dan oruanih snaga i Dan Hrvatske kopnene vojske, kao zemlja koja je navršila drugu godinu punopravnog ?lanstva u najmo?nijem vojno-politi?kom savezu u svijetu – NATO savezu. Hrvatski napori u doprinosu stabilnosti i sigurnosti prepoznati su, kako od saveznika, tako i od lokalnog stanovništva u podru?jima operacija. izvor; MORH |