|
Središnjim misnim slavljem koje je zbog kiše ove godine održano u Katedrali i procesijom pod ombrelama, vjernici Dubrova?ke biskupije su po je 1040. put proslavili blagdan svojega zaštitnika. Župljani su kao i uvijek, ali kao i ostali u puno manjem broju nego lani sa svojim barjacima stigli na Plo?e, te u povorci ulicom Iza Grada predvo?enom barjakom sv. Vlaha i ovogodišnjim festanjulima gosparom Mihom Trojanovi?em i gosparom Stjepom Aksi?em krenuli put Pila gdje su do?ekali barjake i hodo?asnike koji dolaze sa zapadne strane od Grada. Slijedio je poklon Sv. Vlahu na koji stoji na vratima od Pila , te odlazak u katedralu na Sv. Misu.

USKORO DONOSIMO FOTOGALERIJU ŽUPLJANA U PROCESIJI 1040. FESTE SV.VLAHA

Propovijed biskupa msgr. Mate Uzini?a- svetkovina sv. Vlaha
Poštovane gospo?e i gospari, sestre i bra?o, nadam se da mi ne?ete zamjeriti što ?u u ovom razmišljanju biti malo osoban, jer ovo je prva festa sv. Vlaha u kojoj sudjelujem i koju predvodim kao zare?eni biskup ovog Grada i biskupije. Zašto ?u biti osoban? Zato što najprije osobno moram promatrati primjer života i poruku sv. Vlaha, u?initi ih svojima, kako bih nakon toga mogao, rije?ju i primjerom, poticati druge, one koji su mu povjereni, da i oni ?ine tako. Uz Božju rije? koja nam je navještena, poticaj za ovo razmišljanje su mi bila i naša djeca. Premda imamo problema s organizacijom vjerskih vrti?a i vjerskim odgojem u vrti?ima, ipak i u Dubrovniku imamo dvije odgojiteljice koje su osposobljene za odgoj u vrti?u, a iskreno se nadam da ?emo im pridružiti i druge. One su me nedavno posjetile i sa mnom podijelile zanimljive odgovore predškolske djece na pitanje: 'Tko je biskup i što on radi?' Ti odgovori su pravo bogatstvo. Osobito me dojmio i zamislio odgovor 5,5 godišnjeg dje?aka Marinâ koji glasi: „On je važan, ima puno posla i kuhaju mu sluge. Ne može biti ko sveti Vlaho jer sveti Vlaho je svet, a sveti biskup … nikad ?uo!“ Nekako bih i progutao ono 'važan' i 'puno posla' pa ?ak i ono sa slugama, jer svojom pozicijom i obla?enjem doprinosim takvoj slici o sebi, ali ono 'svet biskup … nikad ?uo', me doista zamislilo jer to je, to biti svet, od svega drugoga važnije i sve drugo pred tim postaje potpuno nevažno. I slaviti sv. Vlaha zna?i, zapravo, pokušati „biti ko sveti Vlaho jer sveti Vlaho je svet“, a ako je on svet, onda i biskup treba bar pokušati biti svet, kako bi onima koji su povjereni njegovoj brizi, zajedno sa sv. Vlahom i ukazuju?i njegov primjer i poruku, bio poticaj na putu prema svetosti.
Što sv. Vlaho, biskup Sebaste, ro?en oko 280. godine, odrastao u poganskoj obitelji, lije?nik, biskup protiv volje, ?udotvorac, mu?enik vjere, ubijen i pokopan 316. – dakle skoro pred 1700 godina i kad je imao otprilike 36 godina – poru?uje meni osobno, što on danas poru?uje ovom Gradu i dubrova?koj biskupiji, našim gostima, hodo?asnicima i svima koji se svojim molitvama uklju?uju i sa zanimanjem prate našu festu sv. Vlaha? U traženju odgovora na ovo pitanje, a to je na neki na?in traženje i odgovor na pitanje kako danas i?i putem svetosti, htio bih izdvojiti dva razdoblja.

Prvo je povijesno razdoblje života i mu?eništva sv. Vlaha koje je, ako su to?ni podaci da je živio samo 36 godina, u sv. Vlahu vidjelo mladog ?ovjeka, ?iju glavnu zna?ajku sažima geslo: „Radije biti koristan, nego vladati“. Istina je da je to razdoblje sve?evog života, koje je završilo mu?eni?kom smr?u, isprepleteno brojnim legendama, ali je i istina to da su sve te legende, kako ona o ozdravljenju djeteta kojemu je zastala riblja kost u grlu, tako i ona o vuku i ?udesnom vra?anju praš?i?a siromašne žene, u svojoj osnovi povijest ?ovjeka koji je drugima ?inio dobro po cijenu vlastitog života, pretvorivši u praksu evan?elje o nemiru koji izaziva ljubavi prema Kristu iznad svega, a koja se o?ituje u uzimanju križa i gubljenju života za druge. Evo nam poruke koja se izvrsno uklapa u Godinu Caritasa! Kažu da sam mlad biskup i još me zovu 'naš novi biskup'. To biti 'mlad' i biti 'nov' vrijedi samo ukoliko je povezano s ovim Kristovim nemirom koji se o?ituje kroz brigu za ?ovjeka od za?e?a, preko svih razdoblja njegovog života, sve do dostojanstvene i prirodne smrti, a koja se djelovanjem pretvara u spomenuto geslo sv. Vlaha: 'Radije biti koristan nego vladati'. Želi li naša dubrova?ka Crkva biti mlada i ispunjena tim Kristovim nemirom, biti korisna, a ne vladati, treba mladost i svježina duha koja je krasila sv. Vlaha i u?inila ga privla?nim i svetim. Kako to posti?i? Godina Caritasa nam poru?uje da to treba ?initi djelatnom ljubavlju koja se nadahnjuje na onoj ljubavi kojom je Bog ljubio nas. Ljube?i Boga pokažimo ?ovjeku pokraj nas da ga, bez obzira na sve, volimo, da ga volimo ?ak i ako on ne voli nas. U poruci za Godinu Caritasa istaknuo sam da je za pokazati ljubav ponekad potrebna samo ?aša vode, lijepa rije?, spremnost da se sasluša, ali i da je ponekad potrebno puno više. To više, od nas krš?ana zahtjeva da pred zlom i nepravdom, makar morali i okrenuti drugi obraz, ne ostanemo šute?i, ve? da dignemo svoj glas. Pogr?uju li nas zbog toga? Blago nama – poru?uj nam sv. Petar – tek neka nitko od nas „ne trpi kao ubojica, ili kradljivac, ili kao nametljivac; ako li kao krš?anin, neka se ne stidi, nego slavi Boga zbog tog imena“. Zašto se ne stidjeti biti krš?anin? Zato što biti krš?anin zna?i uzeti svoj križ i po?i za Isusom, izgubiti život poradi Isusa, da bi ga se moglo kona?no na?i. Sv. Vlaho je to shvatio, u skladu s tim živio i umro. U tom i nama ostaje primjer i poticaj da i mi ?inimo tako, da gubimo život s Kristom, kako bismo ga u Krstu ponovo našli i bilo ono na što smo pozvani biti, a pozvani smo na svetost.
Drugo razdoblje o kojem želim govoriti je razdoblje zapo?eto 971. godine, kad se sv. Vlaho, ne više mlad nego u dostojanstvenom liku sijedog starca, ukazao župniku Stojku i umiješao u život tada još relativno mladog Grada i s njim postao neraskidivo vezan, štite?i, ali i upozoravaju?i, gra?ane ovoga grada na opasnost koja im prijeti: „Javljam vam veliku opasnost po Grad. Vojska s mleta?kih brodova okružila je Grad, namjeravaju preko gradskih mira iznenada u?i u Grad i pokoriti ga“. Ova opasnost na koju upozorava sv. Vlaho uvijek je ista, ali u razli?itim vremenima dobiva druga?iji oblik. Tako se u vrijeme sve?enika Zaharije uobli?ila pitanja koje je jednako aktualno i danas kao i onda: „Zašto kršite Gospodinove zapovijedi? Zašto ne?ete da budete sretni?“, u vrijeme apostola Petra u spomenuto upozorenje, kojemu ni danas ne treba ništa drugo dodati, da nitko od nas „ne trpi kao ubojica, ili kradljivac, ili kao nametljivac“, a u Isusovo vrijeme u svevremenski poziv na ljubav i nasljedovanje. Kako danas ova vrlo aktualna upozorenja i pozive dodatno uobli?iti, da bismo shvatili što je to danas za ovaj Grad i biskupiju 'mleta?ko brodovlje' sv. Vlaha? Iako sam – kako velite – 'mlad' i 'nov' i po tom sli?niji sv. Vlahu njegove mladosti, ipak imam i jednu sli?nost sa starim, tipi?no našim, dubrova?kim sv. Vlahom, a ta sli?nost su sjede kose i biskupska služba zbog koje se usu?ujem ponoviti Isusove rije?i: „Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir nego ma?“. O kojem se to nemiru i mleta?kom brodovlju radi? Radi se o upozorenjima da su neki dijelovi naše biskupije potpuno opustjeli, uklju?uju?i i Grad koji sve više postaje muzej, a sve manje mjesto u kojemu se živi, da nam veliki broj obitelji proživljava ozbiljnu krizu, da su nam nedjeljne mise sve praznije, osobito kad je rije? o mladima i srednjoj generaciji, a mi sve zagriženiji za svoje tradicije koje guše osobnu vjeru i bilo kakav pokušaj promjene, da su nam sve?enici, redovnici i redovnice sve stariji i sve teže pokrivaju pastoralne potrebe biskupije, a novih zvanja imamo malo i nimalo i, na kraju, tu je i alarmantno stanje velikog broja naše mladeži koja nas pre?esto šokira neugodnim statistikama i s njima povezanim vijestima u koje ne želim ulaziti, a što ne bismo trebali shvatiti kao osudu naše mladeži, mladi su najmanje krivi za to stanje, koliko bismo to trebali shvatiti kao poziv da se opet po?nemo brinuti za našu djecu i mladež, da prestanemo misliti da je jedino što im trebamo dati bolji materijalni standard i dobro obrazovanje, a posvetimo malo više pažnje duhovnim vrijednostima i odgoju koji ne smijemo prepustimo drugima, nego svi mi – i obitelj, i škola, i Crkva, i društvena zajednica – svatko od nas na svom mjestu, trebamo preuzeti svoj dio odgovornosti. Ovo posljednje klju? je svega. Taj klju? dodatno dobiva na važnosti postanemo li svjesni da naša djeca ne?e biti dobra ako im to govorimo, nego ako im to primjerom pokažemo. To je poruka onog: „sveti Vlaho je svet, a sveti biskup – a što se može nastaviti u gradona?elnik, župan, gradski i županijski vije?nik, poslodavc i radnik, nastavnik i profesor, roditelj i dijete, muž i žena, djed i baka, redovnik i redovnica, sve?enik – nikad ?uo“. To 'nikad ?uo' od nas traži da se zamislimo i obratimo. I nema vremena za odgodu, jer ve? sutra može biti kasno.
Dozvolite mi da ponovno budem malo osoban. Koliko god da sam i ranije znao za povezanost Dubrovnika sa sv. Vlahom – uostalom bio sam pred nekoliko godina sudionik proslave, a pretprošle godine sam osobno zaklju?io festu na Gorici sv. Vlaha – ipak moram priznati da me dubina te povezanosti pomalo iznena?uje. Doslovno, želite li da u Dubrovniku nešto bude posje?eno i uspije, povežite to sa sv. Vlahom ili, još bolje, nazovite njegovim imenom i uspjeh je osiguran. Želimo li, me?utim, da sv. Vlaho i u budu?nosti ?uva naše mire i sve nas, ne?e nam biti dovoljna ta naša osje?ajna povezanost i snažna tradicija koja se izražava kroz ta naša okupljanja, jela i obi?aje – izdvajam šporke makarule, grli?anje, izvijanje barjaka i procesiju – ali ho?e i može istinska krš?anska pobožnosti kao izri?aj naše vjere u nastojanju da slušamo upozorenja sv. Vlaha i zajedno s njim krenemo za Isusom na putu svetosti.
preuzeto sa stranica Dubrova?ke biskupije
|