|
| Nedjelja, 28 Ožujak 2010 01:00 | |||
|
Stalna ?udesa Božje ljubavi u životu blažene Marije Petkovi? U nedjelju 3. listopada u Blatu na Kor?uli obilježava se 90. godišnjica od utemeljenja i djelovanja sestara K?eri milosr?a koje je na svesrdni poticaj i podršku ondašnjeg dubrova?kog biskupa dr. Josipa Mar?eli?a utemeljila sestra Marija Propetog Isusa Petkovi?. Svetu misu ?e predvoditi, uz prisutnost zadarskog nadbiskupa i apostolskog upravitelja Dubrova?ke biskupije mons. Želimira Pulji?a, visoki gost iz Vatikana i veliki prijatelj hrvatskog naroda kardinal Angelo Sodano, dekan Kardinalskog zbora. Dobro se sje?amo onog sun?anog jutra 6. lipnja 2003. kada je Sluga Božji Ivan Pavao II., Veliki Papa, posjetio našu Dubrova?ku biskupiju i naš Grad, te pred razdraganim Božjim pukom u gruškoj luci proglasio prvu ženu iz našega kraja blaženom. Teško je u tek nekoliko rije?i približiti lik i djelo blažene Marije kao i cjelokupno djelovanje njezinih sestara kroz ovih 90 godina. Tako?er je teško rije?ima opisati svjedo?anstvo ljubavi koja se iskustveno doživljava u svoj njezinoj veli?ini i ljepoti. Ali mogli bismo re?i da onaj tko je iskreno zahva?en i srcem otvoren Božjoj ljubavi, svojim nesebi?nim djelovanjem pružaju?i i iskazuju?i ljubav drugima, po?ne ?initi ?udesa. Što je zapravo pokrenulo mladu djevojku Mariju Petkovi? da cjelokupni svoj život posveti djeci, starcima i svim siromašnima, ako ne ljubav prema Bogu? Kako protuma?iti toliko težak put kroz još teže situacije i vrijeme izme?u dvaju svjetskih ratova XX. stolje?a koji su iza sebe ostavili samo krajnju bijedu, bezna?e i siromaštvo me?u narodima? Marija Petkovi? je svojom brigom za sve uz ljubav koju je osje?ala i nosila u srcu ?inila ?udesa da je gladne hranila, napuštene udomljavala, bolesne lije?ila, neuke u?ila, uplakane i tužne tješila. Blaženica je bila vo?ena jednostavnoš?u svetosti koja se sastoji jedino i samo u ljubavi, u potpunom, njoj svojstvenom, nastojanju drugome do kraja pružiti toplinu i nježnost. Ljubav je bila životni elan koji je pokretao njezino bi?e prema onima koje su mržnja i napuštenost ugasile ljubav oduzevši im radost, po?evši od najslabijih: djece, te siromašnih mladih i starih. Ljubav prema rodnom mjestu i svojim sumještanima je bila ne samo dokaz njezine autenti?nosti, nego i temelj da ona prije?e granice svoga rodnoga mjesta i naroda i proširi se još bogatija duhom ljubavi prema narodima ?ilea, Argentine, Perua i Ekvadora, kao i Njema?ke, Italije i drugih. Današnja prisutnost njezinih sestara, njezinih duhovnih k?eri jest svjedo?anstvo da je ljubav koja se napaja s Božjeg izvora trajna i vje?na, i kako kaže sv. Pavao, da ljubav nikada ne prestaje. Na tragu Isusa i Evan?elja, kojim je bio prožet život Blaženice iz našega kraja, svi smo pozvani biti ispunjeni ljubavlju jedni prema drugima, ispunjaju?i tako vlastite živote smislom. Na taj na?in, u našim životima ne?e nedostajati ?uda i ?udesa, jer plodovi svake autenti?ne ljubavi su ?udesa mira, dobrote, radosti, veselja.
|