|
Prihva?amo li ?injenicu da smo ovdje samo u prolazu?
33. nedjelja kroz godinu C
Evan?elje po Luki 21, 5-19.
I dok su neki razgovarali o Hramu, kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, re?e: "Do?i ?e dani u kojima se od ovoga što motrite ne?e ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen." Upitaše ga: "U?itelju, a kada ?e to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?" A on re?e: "Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi ?e doista do?i u moje ime i govoriti: 'Ja sam' i: 'Vrijeme se pribliilo!' Ne idite za njima. A kad ?ujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak. Tada im kaza: "Narod ?e ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit ?e velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit ?e strahota i velikih znakova s neba. No prije svega toga podignut ?e na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vu?i ?e vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit ?e vas to radi svjedo?enja. Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! Ta ja ?u vam dati usta i mudrost kojoj se ne?e mo?i suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. A predavat ?e vas ?ak i vaši roditelji i bra?a, ro?aci i prijatelji. Neke ?e od vas i ubiti. Svi ?e vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave ne?e propasti. Svojom ?ete se postojanoš?u spasiti."
Koliko ?esto, kada i uop?e uzimamo li zaozbiljno Isusove rije?i iz evan?elja? Kada ?ovjeku ide dobro u ivotu i ivi u blagostanju, onda mu rijetko dolaze u misli vjera, Bog, Njegove zapovijedi. Ali kad u ivotu po?ne nešto i?i "nizbrdo", onda se bre bolje ?ovjek pita: "Pa gdje si Boe?" Me?utim, zrelost pravog vjernika i Isusova u?enika sastoji se u stalnosti, privrenosti i prihva?anju kroz ivot Boje volje i Njegove Rije?i. Pravi vjernik nije onaj koji proizvoljno interpretira Boju Rije? i na temelju vlastitih naho?enja djelomi?no uzima samo ono što mu odgovara od Boje Rije?i. ivimo u vremenu u kojemu se na poseban na?in ?ine istinita Isusova predvi?anja. Svuda oko nas, pa i dalje od nas se doga?aju prirodne katastrofe velikih razmjera. Jesmo li svijesni i prihva?amo li ?injenicu da smo ovdje samo u prolazu? Naime, veli?anstveni svijet koji nam je dan, u kojemu ivimo, kojemu se divimo, koji nas nadilazi svojom veli?inom ?e jednom pro?i zbog toga što sve na ovome svijetu ima svoj rok trajanja. ?ovjek ivi u ovom svijetu, ali ga i nadilazi budu?i da je ?ovjek stvoren na ovome svijetu za vje?nost s one strane. Kako ?esto razmišljamo o toj stvarnosti vje?nosti Boje koja je jedina stalna? Mnogima se vje?nost ?ini kao apstrakcija i ne ele uop?e o njoj razmišljati i zamarati se njome tijekom ovozemaljskog ivota jer "nemaju vremena", a ne razumiju da svaki trenutak našega ivota koji prolazi pribliava nas vje?nosti. Jedino vje?nost daje smisao sadašnjem ivotu koji je naalost ispunjen osobnim patnjama i tragedijama koje prouzrokuju toliku bol u srcima mnogih. I sama Boja Rije?, Isus Krist, se iz vje?nosti utjelovio u vremenu ovoga svijeta i prošao napuštenost i odba?enost, te završio tragi?no na kriu, a istina naše krš?anske vjere se temelji na Njegovu Uskrsnu?u od mrtvih jer Ljubav koju je donio ovome svijetu i ?ovjeku ne moe završiti tako besmisleno tragi?no. Nakon Uskrsnu?a vratio se vje?nosti, ali ju je svojim utjelovljenjem donio ?ovjeku da je moe ivjeti ve? sada na ovome svijetu. Isus ništa slu?ajno nije rekao ili djelovao, ve? svaki njegov ?in i svaka njegova izgovorena rije? imaju duboko promišljeno zna?enje. Kada se ?ovjek na?e u teškoj ivotnoj situaciji, onda vrlo lako se moe prikloniti laima i prolaznostima ovoga svijeta koje nas još više udaljuju od Boga, izvora naše vje?nosti. Tu je prilika za lane proroke na koje upozorava Isus pa nas stoga upozorava i poziva ne samo na opreznost, nego i na postojanost vjere u svaku njegovu rije? i obe?anje. Samo je Bog Isusa Krista stalan. Bog nije varalica i ne daje obe?anja bez pokri?a. Zato se utjelovio da bi primjerom pokazao da mu ništa ljudsko nije strano i nepoznato. Isus hrabri svoje vjernike svih vremena da ostanu uz njega do kraja jer upravo ustrajnost do kraja garantira preoblikovanje svih patnji, boli, nadanja, tragi?nih smrti u slavu slavnog Uskrsnu?a u vje?nosti neba.
|
