|

Zašto je i dan danas ?ovjek ?ovjeku vuk?
Nedjelja Krista Kralja Evan?elje po Luki 23, 35-43. U ono vrijeme (nakon što su razapeli Isusa) stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govore?i: "Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!" Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govore?i: "Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!" A bijaše i natpis ponad njega: "Ovo je kralj židovski." Jedan ga je od obješenih zlo?inaca pogr?ivao: "Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!" A drugi ovoga prekoravaše: "Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on - on ništa opako ne u?ini." Onda re?e: "Isuse, sjeti me se kada do?eš u kraljevstvo svoje." A on ?e mu: "Zaista ti kažem: danas ?eš biti sa mnom u raju!"
Na kraju smo još jedne crkvene liturgijske godine kojom završavamo ciklus evan?elja po Luki. Pred nama se ve? nazire radosno vrijeme iš?ekivanja došaš?a koje ?e, vjerujem, unato? mnogim poteško?ama današnjeg vremena zra?iti jednom duhovnom radoš?u i nadom da ?ovjek nije u onome samo izvanjskom celofanu, nego da se njegova veli?ina sastoji u onome što jest i na što je pozvan biti. ?ovjek je pozvan biti prvenstveno ispunjen nutarnjom snagom svijesti da ga Bog poziva na zajedništvo božanskoga života s njim. Možda za neke ovo postaju suhoparne i nesuvisle rije?i i misli danas kad se osje?a egzistencijalna kriza na svim razinama društva. Ali, ima li ve?e tragedije od gore opisane kad je Bog, ni kriv ni dužan, ostao visjeti na križu, napušten gotovo od sviju? Mnoštvo koje ga je do tada pratilo s oduševljenjem je kona?no pokazalo svoje pravo lice. Isus je bio svjestan tog tragi?nog trenutka do kojega ga je dovelo to isto mnoštvo. Zato je ve? davno prije upozorio svoje u?enike da se ?uvaju Sotone, koji se krije kao vuk u ov?jem ruhu. S pravom se postavlja pitanje zašto je i dan danas ?ovjek ?ovjeku vuk? ?ini se da je to konstanta djelovanja ljudi kroz povijest do danas, no takvom djelovanju se neprestano suprotstavlja trajna dobrota neprolaznosti ljubavi sadržane u evan?elju Isusa Krista. Naime, onaj tko vjeruje istinski u Boga i Bogu može zaista ?uti ove jedine utješne re?i: "Zaista ti kažem: danas ?eš biti sa mnom u raju!" Mnoštvo je mislilo i o?ekivalo da ?e mržnja smrti pobijediti na križu na kojem su smaknuli Boga neizmjerne dobrote i ljubavi, ali upravo s križa sjaji nada da kona?nu rije? u ovome svijetu vukova ov?jeg ruha ima jedino trajna vrijednost ljubavi koja oživljuje one umrle u mržnji prema Bogu i bratu ?ovjeku tj. bližnjemu. Jedini uvjet je priznati svoje slabosti, poput desnoga razbojnika, i osigurana je budu?nost raja. Crkva koja je po svojoj naravi sveta, ali i uvijek potrebna posve?enja zbog svojih sinova i k?eri koji se udaljavaju svojim djelovanjem od poruke evan?elja, u svome maj?inskom okrilju i brižnosti nudi spas svojim zalutalim sinovima. Iako je mnogi i danas žele marginalizirati smatraju?i je ?ak zaostalom, ona ipak kroz svako vrijeme ljudske povijesti ostaje kao jedina konstanta najviših vrednota prema kojima ?eznu srca i vukova i janjaca. Isus je pobjednik grijeha, smrti i Sotone, te svojim uskrsnu?em otvara vrata raja i najve?im grešnicima vukovima ukoliko se žele obratiti i živjeti zajedništvo života s Jaganjcem, koji oduzima grijehe svijeta.
|