|
Poziv na duboko promišljanje vlastita ivota
I. nedjelja došaš?a
Evan?elje po Mateju 24,37-44.
Kao u dane Noine, tako ?e biti i Dolazak Sina ?ovje?jega. Kao što su u dane one - prije potopa - jeli i pili, enili se i udavali do dana kad Noa u?e u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne do?e potop i sve odnije - tako ?e biti i Dolazak Sina ?ovje?jega.
Dvojica ?e tada biti u polju: jedan ?e se uzeti, drugi ostaviti. Dvije ?e mljeti u mlinu: jedna ?e se uzeti, druga ostaviti. Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi doma?in znao o kojoj strai kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati ku?e. Zato i vi budite pripravni jer u ?as kad i ne mislite Sin ?ovje?ji dolazi.
Ovaj odlomak evan?elja je prijete?eg sadraja i reklo bi se da, kao takav, nije nimalo prikladan ni za ?itanje na prvu nedjelju došaš?a, s obzirom da je došaš?e vrijeme radosne priprave za dolazak Isusa Krista me?u nas, ni za po?etak nove liturgijske crkvene godine. Me?utim, kad malo pomnije razmislimo, Crkva nas ovim odlomkom evan?elja odmah na po?etku poziva na jedno duboko promišljanje vlastita ivota. Ima onih s nedovoljno samokriti?kog stava koji ?esto smatraju da im je vje?no spasenje zagarantirano i da se ono samo po sebi razumije zbog njihove "savršenosti", pa u toj svojoj fantaziji vlastite "savršene" osobnosti ne razmišljaju o prolaznosti vremena i da ?e jednoga dana uistinu stati o?i u o?i pred Jedinim koji ne prolazi. Ništa se u ?ovjekovom ivotu ne podrazumijeva, pa ni vje?no spasenje. Zato Crkva poziva svakoga i daje svakom u novu priliku kroz sveta liturgijska vremena za novi po?etak. Došaš?e je vrijeme iš?ekivanja onoga koji je došao i koji je trajno prisutan u ivotu Crkve. Ono je poziv da s perspektive kona?nog Kristovog dolaska gledamo na sadašnju stvarnost koju ivimo jer kad bismo s perspektive vje?nosti ivjeli sadašnjost, onda bi zasigurno bilo puno više bratske ljubavi me?u nama. Stoga Crkva ozbiljno stavlja nam na razmišljanje definitivnost kona?nog Kristovog dolaska. Ne zna se kad ?e to biti, ali ?e sigurno biti i do?i na kraju vremena i ljudske povijesti, i On ?e do?i suditi ive i mrtve. Naše vje?no spasenje ?e ovisiti o našoj sadašnjosti. Jer sve ono što ?inimo u našem ivotu poprima zalog vje?nosti. Pitanje je samo kakve vje?nosti? Propale i promašene, ili proslavljene? Opasnost u koju netko moe upasti jest ravnodušnim pristupom ivjeti vrijeme došaš?a i svu radost i dubinu tog prelijepog vremena svesti na primanje i davanje poklona, ili blagovanje blagdanskog stola. Došaš?e nas poziva da se preispitamo kako bismo se uz pomo? Boje milosti obukli djelima svjetlosti koja ?e nam otvoriti vrata prema proslavljenom društvu svetih u nebu. Vrijeme je da budemo zaista preporo?eni Isusovim ro?enjem.
|
