Kona?no je stiglo vrijeme korizme. Mnogi od nas smo ga iš?ekivali s nestrpljenjem zbog zacrtanih ciljeva koje �elimo ostvariti ili "odricanja" u kojima �elimo ustrajati da bismo time ne samo poboljšali vlastito zdravlje ili stekli neke bolje navike, nego i dokazali prvenstveno sebi, a potom i okolini, da smo osobe od karaktera. Korizma je uistinu sveto vrijeme u kojem smo potaknuti osje?ajem jedne posebne unutarnje snage za ostvarivanjem danih obe?anja samima sebi. No, pripomenimo, više od ostvarivanja samih donesenih odluka i zacrtanih ciljeva, potrebno je oti?i u pustinju vlastite duše, kako bismo ju osvje�ili i napojili snagom Bo�je Rije?i, jer jedino Bo�ja Rije? mo�e dati i vratiti izgubljeni smisao našem �ivotu.

Drugim rije?ima, zaista �ivjeti korizmeno vrijeme, zna?i uzeti zaozbiljno ponu?eno vrijeme za vlastito obra?enje srca i duše. Previše negativnog se natalo�ilo na osobnoj i društvenoj razini, te je ovo prigodno vrijeme za u?initi korak prema boljem i druga?ijem, plemenitijem pristupu prema u�oj, a i široj društvenoj zbilji. Isus nam svojim primjerom pokazuje da dobrim nadvladavamo zlo oko nas, ma koliko god se ?inilo da je to nemogu?e. Stoga, uvijek, ma kako nam teško bilo, sjetimo se Isusa i imajmo na umu da je s Bo�jom pomo?u sve mogu?e! Nadalje pripomenimo, uspjeh ovog svetog vremena u kojem bismo trebali dopustiti Bogu da bude više prisutan u našim �ivotima, ovisi velikim dijelom i o našoj svijesti o vlastitim slabostima. Naime, Bog ne dolazi i ne mo�e do?i onima koji sebe smatraju besprijekorno savršenima. U današnje vrijeme, ?ovjek stoji pred raznim opasnostima, a ponajviše pred ovim trima o kojima nam govori Evan?elje. I ?esto poklekne, naime, ?esto se osili, umisli i na?e u opasnoj situaciji �ivjeti privid zauzimanja mjesta samoga Boga, a sve da bi mu se drugi klanjali, no time zapravo iskušava Boga i vodi samog sebe u propast. U današnjem evan?elju Isus nas nanovo podsje?a na mogu?u pobjedu nad svim kušnjama koje vode u dekadenciju i poru?uje nam kako je najva�nije u svemu slijediti Bo�ju volju jer, uz �ivljenje Bo�je volje, odnosno, �ive?i po Bo�joj Rije?i koja prebiva u nama, jedno smo sa Svemogu?im pa mo�emo i mi pobijediti i sve poteško?e i sve izazovne sotonske kušnje.