|
Bilješka uz otvaranje II. vatikanskog koncila i na blaenog papu Ivana 23. Dobroga pape  Kao ljudi ?esto smo skloni, kada se elimo dopasti nekome, uveli?avati karakteristike osoba o kojima smo pozvani govoriti, pripisivati vrline koje nisu krasile osobe i njihov ivot, ali kada je rije? o Giusepeu Roncalliu, kasnijem papi Ivanu 23. onda se nalazimo pred jednom ne samo lingvisti?kom poteško?om, nego pred stvarnim izazovom kako prona?i najljepše pojmovne rije?i kojima bismo opisali ovoga giganta u ljudskosti, u njegovom sve?eni?kom, biskupsko diplomatskom, kardinalskom i papinskom ivotu. Jednostavnost, dobrotu i svetost koje je poprimio od svojih skromnih roditelja i svoje mnogobrojne obitelji Roncalli iz malog selja?kog mjesta Sotto il monte pratile su ga kroz cijeli njegov ivotni vijek. Toliko je zra?io zreloš?u da nikada nije izdao sebe i svoje korijene unato? zamamnim pozicijama koje je obnašao u ime Svete Stolice i papa kao diplomatski predstavnik, kasnije kao nadbiskup i patrijarha slavne Venecije i kasnije kao papa. Moemo se i trebamo sloiti da je bio izvanredan ?ovjek velikih i nespornih vrlina, koje se sve spajaju u jedan nazivnik, jer su ga uostalom i tako prozvali: Papa Buono – Papa Dobri. Zar nam ova rije? dobar i biti dobar nije poznata još od najranijih dana našega ivota? Prije nego smo nau?ili izgovarati prve rije?i mama, tata osje?ali smo u sebi poziv da budemo dobri. Pitanje je koliko smo se u našim kasnijim razvojnim fazama ivota s poniznoš?u i jednostavnoš?u vra?ali tom prvotnom pozivu? Ili smo postali kroz ivot samouvjereno bahati misle?i da je i više nego dovoljno na teorijskoj razini nau?iti i uspješno savladati ivotnu lekciju o dobrome. Ipak, iskustvo nam govori da nije dovoljno samo znati, nego je jedino dovoljno i ispravno nastojati kroz ivot ivjeti dobro. U ivotu i djelovanju pape Ivana 23. – Dobroga pape prepoznajemo dobrotu koju je ivio u dubokom odnosu ponajprije prema Bogu u svakodnevnim ivotnim prilikama, nastoje?i vršiti njegovu volju. Toliko ga je Boja dobrota obuzimala i proela da je kroz svoju ivotnu povijest unato? ljudskim ograni?enjima postao veliko svijetlo Boje ljubavi za ?ovje?anstvo kako onda tako danas i ubudu?e. Nepobitna je ?injenica da je zra?io posebnom toplinom dobrote koja je isijavala poput sunca iz njegove ?iste i Bogu posve?ene duše. Papa Dobri nam je ostavio u baštinu jednostavnu sliku o sebi: svoj razdragani osmijeh, njeni glas i raširene ruke kojima je grlio svijet i ?ovje?anstvo. Takvom svojom osobnoš?u je osvajao svijet i ?ovje?anstvo, koje nije moglo ostati ravnodušno pred njegovim jednostavnim gestama ljubavi koju je pruao svima. Upravo je to jedna novost koja je obiljeila i njegov kratki pontifikata sazvavši II. vatikanski koncil po nadahnu?u Bojega Duha. Povijest toga vremena nam govori kako su kardinali na konklavama izabrali starca Roncallia kao tranzitnog papu. I nisu se prevarili! Papa Ivan 23. otvorivši prozore Crkve i vo?en Duhom Svetim pustio strujanje novoga zraka i time osvjeio Tijelo Kristovo odnosno njegovu zaru?nicu Crkvu. Nije bila u pitanju doktrina nego na?in na koji se ona izlagala do tada. S potpuno novim stilom govora i djelovanja osvajao je jednostavno sve strukture ljudi, od svojih uih suradnika, pa do mo?nika ondašnjeg svijeta. Sa sazivom i otvaranjem II. vatikanskog koncila otvorio je novu stranicu u povijesti Crkve pozvavši sve krš?ane da s obnovljenom hrabroš?u svjedo?e evan?elje i pronicljivo ?itaju znakove vremena. Kako onda tako i danas doga?aj Koncila se smatra proro?kim znakom i nadahnu?em Dobroga Pape, koji je unato? mnogim poteško?ama i protivljenjima, otvorio vrata novome dobu nade za Crkvu i samo ?ovje?anstvo. Posljednjih dana svoga zemaljskog ivota povjerio je Crkvi ostavštinu onoga što je ivio cijeli svoj ivot i što je ivio cijelim svojim bi?em: Ono što najviše vrijedi u ivotu je blagoslovljeni Isus Krist, njegova Sveta Crkva, Njegovo Evan?elje, istina i Dobrota. Upitati nam se sada: Prihva?amo li kao krš?ani katolici koji se ponosimo tradicijom ovu ostavštinu sa zahvalnoš?u Bogu na neprocjenjivim bogatstvima kojima nas obdaruje preko svoje zaru?nice i naše majke Crkve? Koliko su danas vjernici katolici diljem svijeta a i kod nas svjesni ovog neprocjenjivog bogatstva? Naalost, toliko današnji svijet i mo?nici ovoga svijeta ?ine sve kako bi u ljudima zatvorili srce prema ovim trajnim i neprolaznim vrijednostima, koje baštinimo od Isusa Krista preko Crkve, koje ispunjaju srce ?ovje?anstva smislom i radoš?u. To ?ine sve s razlogom i ciljem kako bi ?ovje?anstvo grcalo u problemima, koje su posljedice ponajprije i ponajviše duhovne i moralne krize, koje onda stvaraju materijalnu bijedu i strah od budu?nosti. Zato ova neprocjenjiva ostavština duhovne tradicije našeg hrvatskog naroda i ostavštine koju nam je prije svoje blaene smrti ostavio Papa Dobri, i ne samo on, nego i naš blaeni Alojzije Stepinac, mora postati temelj izgra?ivanja sigurne budu?nosti na ?vrstom temelju ljubavi koji je Isus Krist, jedini Spasitelj, jedina sigurnost i jedina nada sigurne budu?nosti. Unato? evidentnoj krizi u našem hrvatskom društvu ?vrsto sam uvjeren da još uvijek sr hrvatskog ?ovjeka, sr hrvatskog bi?a nije zaraena dubokom krizom, koja se ne moe izlije?iti, jer u to je bio uvjeren i Sluga Boji, blaene uspomene Ivan Pavao II. Veliki papa, koji je pred mo?nicima Europe i svijeta pokazao ljubav i podršku našemu narodu prema putu slobode i osamostaljenja. To je sve ?inio unato? protivljenjima sa svih strana zato što je vidio da je hrvatski narod opstao na zdravim korijenima krš?anske tradicije i ive vjere privrene Bogu, Crkvi, njezinim pastirima na ?elu s Kristovim namjesnikom i Petrovim nasljednikom, rimskim papom. Ho?emo li danas kao pojedinci i kao narod dopustiti unutarnjim i vanjskim protivnicima, neprijateljima, neistomišljenicima, mrziteljima vjere i hrvatskog naroda, da se rugaju s našim temeljnim vrijednostima, s našom vjerom, koja je još uvijek iva zahvaljuju?i našoj katoli?koj Crkvi, kojoj s ponosom pripadamo, a koju vodi Boji Duh preko velikana kao što su bili blaeni Ivan 23. i sluga Boji, i nadamo se uskoro, blaeni Ivan Pavao II. Neka ljubav mnogih papa prema Hrvatima poti?e da hodimo putem Isusa Krista i Evan?elja i da se ne sramimo naših krš?anskih korijena, nego da budemo ponosni na slavnu i bogatu baštinu vjere naše Katoli?ke Crkve i našega naroda.
?itaju?i Dnevnik duše Ivana 23. vidimo da je još kao dje?a?i? stvarao planove i donosio, zapisane odluke da ih ne bi zaboravio, da eli svoj ivot usmjeriti putem Evan?elja, ne ele?i nikada, ama baš nikada, niti u jednoj situaciji uvrijediti Boga i blinjega. Svetost se ne sastoji, kako jednom zapisa, u velikim pokorama ili u ?udnim odlukama, nego uvijek nastojati vršiti Boju volju u poslušnosti i poniznosti. Vidimo da je prema sebi bio uvijek beskrupulozno strog, a prema drugima i njihovim propustima je uvijek išao o?ima neizmjernog Bojeg milosr?a. On je sve to u?io i nau?io u školi evan?elja, koju je ivio u svoj mnogobrojnoj obitelji, na obiteljskom ognjištu gdje se molilo i slavilo Boga. Neka nas u svemu tome nadahnjuju velikani poput Ivana 23. Dobroga pape, te mu se s povjerenjem utje?imo da i naš ivot bude oblikovan prema Duhu Svetome, kako bi naša ljubav prema Bogu postala svijetlo našim koracima na putu ljubavi prema bra?i kojima smo upu?eni u duhu poslanja Crkve, koja nas poziva u tre?em tisu?lje?u da budemo svjedoci Boje neprolazne ljubavi.
|
