Pro�lo je ve? mjesec dana otkako nas je iznenada napustila teta Made �eravica. Ne za?u?uje da su mnogi tih bogojavljanskih dana sa �alo�?u prihvatili vijest o njezinoj smrti jer, iako je teta Made bila stara, ona je plijenila svojom jednostavno�?u i ljepotom duha, uvijek osmijehom uljep�anim licem iz kojeg je zra?ila vedrina njezine du�e i toplo srce. Draga teta Made je bila jedna od onih prekrasnih osoba koje samim svojim bivanjem ostavljaju trajan utisak na svakoga koga susretnu, pa makar i jedan put u �ivotu. Tako i na mene. A sve ove karakteristike su bile plod njezine neupitne i sigurne vjere u Boga, kojemu se svakodnevno molila i s kojim je svakodnevno �ivjela u takvoj radosti i veselju.

Bog je bio neprestano prisutan u �ivotu tete Made, i u radosti, i veselju, i u tuzi, i u boli. Uvijek. ... ?ime je teta Made zadu�ila ovo na�e dru�tvo i ovu na�u sredinu? Kad je umrla, mnogi su znali re?i: "Umrla je posljednja �ena sa �upskom no�njom!" I upravo ova konstatacija bi trebala alarmirati sve na podru?ju �upe, kako ne bi ostav�tina - u ovom konkretnom slu?aju pokojne Made, ali i ostav�tina svih na�ih predaka - postala samo dio jednog povijesnog vremena kojega vi�e nema. Ne smijemo dopustiti da sva kulturna, vjerska i �ivotna ba�tina postane rob povijesne pro�losti, pogotovo stoga �to dana�nje vrijeme ne samo da pru�a bolje uvjete za to da sve ono �to ba�tinimo kao kulturno i vjersko vrijedno podignemo na jo� ve?u razinu vrijednu divljenja i ponosa, nego to od nas i tra�i.

Jednostavan je put koji su nam utrli na�i preci zajedno s teta Madom, a to je put pravog i istinskog �ivljenja kr�?anske vjere, pro�ete svakodnevnom osobnom i obiteljskom molitvom, uz vrhunac obiteljskog zajedni�tva sudjelovanjem na nedjeljnim svetim misama i pristupanjem svetim sakramentima. Naravno, slavljenje sakramenata mora biti odraz �ive i �ivotne vjere, koju su nam u tradiciju prenijeli na�i stari. Kao �to je na� biskup Mate Uzini? rekao na dan svetog Vlaha: "Radi se o upozorenjima da su neki dijelovi na�e biskupije potpuno opustjeli, uklju?uju?i i Grad koji sve vi�e postaje muzej, a sve manje mjesto u kojemu se �ivi, da nam veliki broj obitelji pro�ivljava ozbiljnu krizu, da su nam nedjeljne mise sve praznije, osobito kad je rije? o mladima i srednjoj generaciji, a mi sve zagri�eniji za svoje tradicije koje gu�e osobnu vjeru. �elimo li, me?utim, da sv. Vlaho i u budu?nosti ?uva na�e mire i sve nas, ne?e nam biti dovoljna ta na�a osje?ajna povezanost i sna�na tradicija koja se izra�ava kroz ta na�a okupljanja, jela i obi?aje - izdvajam �porke makarule, grli?anje, izvijanje barjaka i procesiju - ali ho?e i mo�e istinska kr�?anska pobo�nost kao izri?aj na�e vjere u nastojanju da slu�amo upozorenja sv. Vlaha i zajedno s njim krenemo za Isusom na putu svetosti." Pokojna teta Made je �ivjela u vjeri i s vjerom, kao �to bismo i svi mi trebali �ivjeti - uvijek s Bogom. Jer, ukoliko ne temeljimo osobni i obiteljski �ivot na �ivoj tradiciji vjere, bit ?emo samo kao �to ka�e latinska poslovica: Laudator temporis acti - Hvalitelj pro�log vremena. Bilo bi to i vi�e nego tragi?no!

Don Robert ?ibari?

�