Prvi Isusov javni navještaj Svojim suvremenicima je bio navještaj Bo�jega kraljevstva koje je On došao uspostaviti na zemlji. To kraljevstvo je kraljevstvo u kojem vladaju Ljubav, Istina, Pravda i Mir; ono je vladavina iskrenih, dobronamjernih i pravednih bratsko-sestrinskih odnosa me?u ljudima, dakle, ono je jedna utopija u kojoj svi radosno �ivimo s vjerom u Boga i Njegova na?ela, kojima nas je Isus pou?io u Evan?elju. U takvom jednom kraljevstvu, svi smo okrenuti prema kvalitetnom napretku za svakoga, ne ostavljaju?i time mjesta nepovjerenju ni u ljude ni u sebe, a time ni u Svevišnjega, koji se uvijek brine za nas. U takvom kraljevstvu, nitko od nas ne poznaje osje?aj zabrinutosti ni straha, jer smo svi jedno u misli i nakani te, stoga, postoji pravedna raspodjela Bo�jih darova za svakoga ?ovjeka i, posljedi?no, samo nevina dje?ja radost u svima.

Me?utim, danas smo svjedoci malo druga?ije stvarnosti, stvarnosti satkane i od nepravednosti, egoizma, zlobe, škrtosti, zavidnosti, oholosti i tome srodnih slabosti unutar društva; posljedi?no, svjedoci smo, da nabrojimo tek neke od �alosti koje nas okru�uju, sve ve?e neimaštine i bijede, materijalizma, ispraznosti, la�i i klevetanja, olakog �rtvovanja drugoga za svoje dobro, razaranja kvalitetnih temelja za bolju i duhovnu i materijalnu budu?nost društva, itd. Naprimjer, prirodne resurse vode, na koju svatko od nas ima pravo, se pokušalo prodati. Nije teško doku?iti ni uzroke ni posljedice takvog ?ina, a da ne spominjemo osje?aje koje u nama izaziva kad drugi, bez da nas i pitaju za mišljenje, kroje naš �ivot i našu budu?nost. Dakle, svi mi itekako dobro znamo da svaki put kada bilo tko uzurpira pravo op?ega dobra pojedinca ili društva, da ?ini nepravdu. U velikoj brizi za zgrtanjem materijalnih - prolaznih dobara, ?ovjek današnjice je izgubio moralnu kontrolu nad sobom, te takvim ponašanjem gazi ne samo vlastito dostojanstvo nego i dostojanstvo bli�njega. Ali materijalna dobra nisu sve za što se mnogi "grabe". Naime, tu su i ?astohleplje, borba za mo?, korištenje naivnosti drugih da bi sebi dokazali svoju intelektualnu i inu snagu, a da ne spominjemo kako ?esto zbog nemogu?nosti ostvarivanja vlastitih pohlepnih �elja - ta, osvrnimo se samo oko sebe unutar svoje sredine! - su ti i takvi spremni vlastite nedostatke i nemoralno djelovanje, u svome nastojanju prekrivanja vlastite nutarnje bijede i osje?aja manje vrijednosti ili, na�alost, ponekad ?ak i apsolutne ništavnosti, raznim klevetama pripisati drugome! No, to sve ipak spada u dijapazon ljudskih slabosti. Neke od nas uistinu sna�ne u vjeri u pravednoga Boga, to i ne?e toliko dotaknuti, me?utim, kod onih krhkijih, na�alost, uzrokuje duboku bol i razo?arenje u ljude pa po?nu misliti da je, kao što je rekao jedan starozavjetni pisac, "proklet ?ovjek koji se uzda u ?ovjeka". Velika je šteta tratiti tako �ivot! Stoga, Isus nas poziva na preispitivanje i obra?enje, na ljubav prema bli�njemu, a i samome sebi da ne bismo imali potrebu spadati tako nisko da upropaštavamo svu ljepotu kojom nas je Bog obdario i na ?ije daljnje razvijanje nas poziva! Bog nas nikada ne napušta! Te�imo, dakle, Njegovom kraljevstvu �ive?i ispravno, hodaju?i uspravno i široko se osmjehuju?i, znaju?i da On vodi bitke koje bi nama samo oduzele od našeg dragocijenog vremena na svijetu kojeg nam je podario u Svojoj neograni?enoj Ljubavi!